KORIJENI TERORIZMA: DARVINIZAM I MATERIJALIZAM

Veliki broj ljudi smatra da je teoriju evolucije prvi iznio Charles Darwin; da je to teorija koja se zasniva na naucnim dokazima, opažanjima i opitima. Medutim, kao što Darwin nije prvi idejni otac teorije evolucije, isto tako naucni dokazi nisu platforma na kojoj se ova teorija zasniva. Ta teorija nije ništa drugo do jedno idejno prilagodavanje prirodi materijalisticke filozofije, odnosno jedne anticke dogme. I danas se ta teorija, unatoc tome što ne postoje naucna otkrica koja bi je podržala, slijepo brani samo zahvaljujuci materijalistickoj filozofiji. Ovaj fanatizam priredio je covjecanstvu mnogo velikih nedaca pošto je, uporedo sa širenjem darvinizma i materijalisticke filozofije, koja je u darvinizmu našla svoje uporište, promijenjen i odgovor na pitanje šta je covjek. Ljudi koji su svojim stanovištem da je covjek bice koje je stvorio Bog i koje treba živjeti prema uzornom moralu kojem ga je On poducio davali odgovor na aktualno pitanje podlegli su paradoksalnoj ideji da je covjek ‘‘životinja koja je postala uz pomoc slucajnosti i koja se razvila zahvaljujuci borbi za opstanak”. Što se tice fakture ove velike zablude, ona ce biti veoma teška. Vandalisticke ideologije poput rasizma, fašizma, komunizma i niza drugih barbarskih i konfliktnih pogleda na svijet našli su svoje uporište u ovoj zabludi.
U ovom poglavlju analizirat cemo nedace koje je darvinizam nanio covjecanstvu i iznijet cemo povezanost darvinizma sa terorizmom, jednim od najbitnijih globalnih pitanja današnjice.

Darvinisticka laž: “@ivot je sukob”

Razvijajuci svoju teoriju, Darwin je krenuo od slijedece temeljne pretpostavke: “Razvoj živih bica u vezi je sa prirodnom borbom za opstanak. U ovoj borbi pobjeduju oni koji su jaci. Što se tice slabih, oni su osudeni na nestanak!”
Prema Darwinu, u prirodi je uvijek prisutna jedna bespoštedna borba za život, jedan stalni sukob. Jaki uvijek pobjeduju nejake i na taj nacin omogucavaju svoj razvoj. A podnaslov u njegovoj knjizi Porijeklo vrsta rezimirao je ovo njegovo mišljenje: “Porijeklo vrsta u borbi za opstanak i prirodnoj selekciji putem održanja superiornih rasa”.
Štaviše, Darwin je iznio tezu da je “borba za opstanak” prisutna i medu ljudskim rasama. Prema ovoj nerealnoj tvrdnji, “superiorne rase” bivale su nadmocnije u ovoj borbi. Darwin smatra da su superiorne rase bili evropski bijelci. Što se tice azijskih ili africkih rasa, one su ‘‘zaostale u borbi za opstanak.’’ Upuštajuci se još dalje, Darwin je nastupio sa tvrdnjom da ce, potpunim porazom u “borbi za opstanak”, u skoroj buducnosti ove rase nestati sa lica Zemlje:
“U skoroj buducnosti, koja mo?da nece potrajati ni stoljecima, rase civiliziranih ljudi u potpunosti ce sa lica Zemlje izbrisati divlje rase i prijeci na njihova podrucja. S druge strane, covjekoliki majmuni ce (...), isto tako, nesumnjivo, biti eliminirani. Na taj nacin doci ce do širenja praznine izmedu covjeka i njegovog najbli?eg srodnika. Zahvaljujuci tome, opstat ce rase koje su cak civiliziranije od trenutnih evropskih rasa i majmuni babunske vrste koji su zaostaliji cak i od današnjih crnaca, australskih domorodaca i gorila.” 27
Indijski antropolog Lalita Vidyarthi na slijedeci nacin obrazlaže nacin na koji je rasizam Darwinove teorije evolucije nametnut socijalnim naukama:
“Darwinovu tvrdnju o ‘opstanku najjacih’ sa velikim oduševljenjem docekali su sociolozi koji vjeruju da je ljudsko pokoljenje prošlo kroz jedan proces kulturne evolucije i da se na najvišem stepenu nalazi civilizacija bijelog covjeka. U ishodu toga, veliki broj zapadnih naucnika iz druge polovine XIX st. vatreno su prihvatili rasizam.” 28

Darwinov izvor inspiracije:Malthusova teorija nemilosrdnosti

Thomas Malthus

Darwinov izvor inspiracije u aktualnom kontekstu bila je knjiga An Essay on the Principle of Population (Jedan esej o principima populacije) engleskog ekonomista Thomasa Malthusa. Malthus je proracunao da se ljudska populacija enormno brzo povecava ukoliko se ne kontrolira. On smatra da su nedace poput ratova, gladi i bolesti vodeci faktori koji ljudsku populaciju drže pod kontrolom. Ukratko, prema ovoj vandalistickoj tvrdnji, da bi odredeni ljudi mogli živjeti, drugi moraju umrijeti. Postojanje ovdje znaci “konstantni rat”.
Malthusove ideje su u XIX st. prihvatile relativno široke mase. Te okrutne ideje narocito su prihvatali viši slojevi evropskih intelektualaca. U tekstu “Naucna pozadina nacizma” na slijedeci se nacin iznosi znacaj koji je Evropa XIX st. pridavala Malthusovim idejama o po-pulaciji:
“Clanovi vladajuceg stale?a u Evropi u prvoj polovini XIX st. su se sastali kako bi raspravljali o novootkrivenom ‘problemu porasta populacije’ i razradili metode primjene Malthusovih ideja radi povecanja smrtnosti siromašnih. Zakljucak do kojeg su došli ukratko je glasio: “Umjesto preporucivanja cistoce, siromašne trebamo podsticati na njihove potpuno suprotne navike. Ulice u našim gradovima trebamo praviti u?im, natrpati u kuce što više ljudi i trebamo raditi na širenju kuge. Sela u našim zemljama trebamo podizati u blizini stajacih voda, podsticati na ?ivot na mocvarnom zemljištu...” 29

U ishodu ove okrutne prakse, prema Malthusu, jaki ce, u borbi za opstanak, uništiti one slabe pa ce se i na taj nacin uravnotežiti enormni porast populacije. U Engleskoj se u XIX st. doista primjenjivao aktualni program “uništenja siromašnih”. Osnovan je industrijski poredak u kome su djeca od 8 do 9 godina po 16 sati dnevno upošljavana u rudnicima uglja i prilikom cega ih je hiljadama umrlo zbog loših uvjeta rada. “Borba za život”, koju je Malthus teoretski smatrao neophodnom, u Engleskoj je milionima siromašnih priredila život put patnji.

Primjena teze “borbe za opstanak”, koju je Malthus smatrao neophodnom, u XIX st. je maloj djeci i siromašnima u Engleskoj donijela neviđene patnje. Međutim, primjena kur’anskog morala ljudima donosi život ispunjen prosperitetom i ljepotama.

Pod utiskom upravo ovih ideja, Darwin je “borbu za život” primijenio na cijelu prirodu i iznio tvrdnju po kojoj ce u ovoj borbi za opstanak pobjedivati oni koji budu jaki i koji su se najbolje prilagodili uvjetima sredine. Štaviše, tvrdio je da je aktualna borba za opstanak jedan legitiman i nepromjenljiv zakon prirode. Negiranjem stvaranja, pozivao je ljude na napuštanje vjerskih uvjerenja i na taj nacin na meti imao sve moralne kriterije koji bi mogli biti prepreka nemilosrdnoj “borbi za život”.
Racun za širenje ovih irelanih ideja, koje pojedince usmjeravaju ka bezdušnosti i surovosti, covjecanstvo ce kobno platiti u XX st.

Uloga darvinizma u pripremama za Prvi svjetski rat

Uporedo sa preovladavanjem darvinizma u evropskoj kulturi, ideja “borbe za opstanak” takoder je pocela pokazivati svoj utjecaj. Prvenstveno su evropske kolonijalne države stanovništvo koloniziranih država predstavljale kao “rase zaostale u evoluciji”, a u svemu tome pozivale su se na darvinizam koji im je služio kao opravdanje za postizanje legaliteta zlocina koje su cinile.
Što se tice najkrvavijeg politickog utjecaja darvinizma, on se ogleda u Prvom svjetskom ratu, koji je izbio 1914. g.

Knjiga Evropa od 1870. engleskog profesora  historije Jamesa Jolla

U svojoj dokumentarnoj knjizi Europe Since 1870 (Evropa od 1870.) poznati engleski profesor historije James Joll objašnjava da je jedan od faktora koji su priredili Prvi svjetski rat bila vjera u darvinisticke ideje koja je u tom periodu bila prisutna kod evropskih vlastodržaca. Ilustracije radi, glavnokomandujuci austro-ugarske vojske general Franz Baron Conrad von Hoetzendorff pisao je slijedece u svojim sjecanjima nakon rata:
‘‘Religije koje u prvi plan iznose ljubav prema covjeku, moralna ucenja i (slicne) filozofske doktrine ponekad su doista u stanju oslabiti ljudsku borbu za opstanak. Medutim, nikada nece uspjeti uciniti da ova borba ne bude reaktivna snaga svijeta. (...) Velika katastrofa svjetskog rata realizirala se u potpunom skladu sa ovim velikim principom. Ovaj rat, koji je formiran temeljnom snagom ?ivota ljudi i dr?ava, jedan je prirodni zakon, isti kao teret groma koji se mora isprazniti.’’
Nije teško shvatiti zašto je Conrad, koji je posjedovao jednu ovakvu ideološku vodilju, povukao Austro-Ugarsku na zapocinjanje rata. Ovakve ideje nisu bile ogranicene samo na vojna lica tog vremena. Kurt Riezler, licni savjetnik i bliski prijatelj njemackog kancelara Theobalda von Bethman-Hollwega, 1914. g. pisao je slijedece:
‘‘Apsolutno i vjecno neprijateljstvo postoji u prirodi meduljudskih odnosa. Permanentna mr?nja koju vidimo svugdje (...) ne proistice iz iskvarenosti ljudske prirode; naprotiv, to postoji u biti izvora prirode i ?ivota!’’
A jedan od generala iz Prvog svjetskog rata Friedrich von Bernardi na slijedeci nacin je nacinio paralelu izmedu rata i prirodnih zakona borbe:
‘‘Rat je jedna prirodna potreba, neopodan koliko i sukob elemenata u prirodi; u biološkom smislu daje umjesne rezultate pošto su ti rezultati u vezi sa temeljnim odlikama bica!’’ 30
Kao što se da zakljuciti, Prvi svjetski rat zapoceo je zahvaljujuci evropskim misliocima, generalima i vlastodršcima, koji su prolijevanje krvi, zadavanje i trpljenje bola doživljavali kao svojevrstan “prosperitet” i koji su to smatrali staticnim “zakonom prirode”. A ideološka osnova koja je, u osnovi pogrešnim aktualnim idejama, cijelo ovo pokoljenje odvela u katastrofu nije bilo ništa drugo do Darwinovi pojmovi “borbe za opstanak” i “superiorne nacije”. 31

Prvi svjetski rat, koji je okončan smrću i ranjavanjem miliona ljudi i rušenjem gradova,  izbio je zbog vlasti i mislilaca koji su prihvatili darvinizam, a, prema tome, i tvrdnje da je prolijevanje krvi glavni put ka prosperitetu.

Prvi svjetski rat iza sebe ostavio je osam miliona mrtvih, stotine porušenih gradova, milione ranjenih, sakatih, nezbrinutih i nezaposlenih.
Osnova i nacistickog, Drugog svjetskog rata, koji je poceo dvadeset i jednu godinu nakon ovog rata i koji je iza sebe ostavio oko pedeset i pet miliona žrtava, takoder se zasnivao na darvinizmu.

Fašizam: put koji je trasirao darvinizam

Podupiruci rasizam u XIX st., darvinizam je formirao temelje i jedne ideologije koja ce se pojaviti i razviti u XX st. i koja ce cijeli svijet zaviti u crno: nacizma.

Nacistička tiranija prouzrokovala smrt miliona nevinih ljudi i maloljetne djece ili života u strahu.

Nacisticki ideolozi takoder su bili pod velikim utjecajem darvinizma. Analizira li se ova ideologija, koju je uoblicio Adolf Hitler i Alfred Rosenberg, uocit ce se pojmovi koje je na desetine puta Darwin ponavljao u svojoj knjizi Porijeklo vrsta kao što su “prirodna selekcija”, “selektivno razmnožavanje”, “me-durasna borba za opstanak”... Ime svojoj poznatoj knjizi (Mein Kampf) Hitler je dao takoder inspiriran darvinistickim principom da je život arena sukoba i da nadmocniji u ovoj borbi ostaju u životu. U knjizi se narocito osvr-nuo na medurasni sukob i rekao slijedece:
‘‘U ishodu nove rasne hijerarhije, koju ce priroda sama od sebe oformiti, historija ce donijeti jednu jedinstvenu imperiju.’’ 32
A na poznatom nirnberškom mitingu 1933. g. iznio je da “visoke rase vladaju niskim rasama” i da je to ‘‘pravo vidljivo u prirodi i jedino logicno pravo.’’33
Da su nacisti bili pod utjecajem Darwina cinjenica je koju su danas prihvatili gotovo svi historicari, strucnjaci o aktualnom pitanju. Ovu cinjenicu na slijedeci nacin iznosi Peter Chrips, autor knjige The Rise of Fascism (Uspon fašizma):
‘‘Kada je prvi put obznanio svoju teoriju da je covjek evoluirao od majmuna, Charles Darwin je postao predmet ismijavanja, medutim, kasnije su to prihvatile široke mase. Darwinove teorije nacisti su (...) koristili kako bi opravdali rat i rasizam!’’ 34
Historicar Hickman na slijedeci nacin saopcava da je Hitler bio pod utjecajem darvinizma:
‘‘Hitler je bio okorjeli evolucionist. Bilo kakve da su dubine njegove psihoze, knjiga Mein Kampf iznosi jednu seriju evolucionistickih ideja, a posebno mjesto ustupljeno je borbi za opstanak i idejama o ubijanju slabih radi postizanja ‘‘napredno’’g društva.’’35

Fašizam, koji se idejno zasniva na darvinizmu, prouzročio je smrt miliona ljudi. Ova ideologija vandalizma u krv je zalila mnoge gradove, čije su ulice ostale preplavljene leševima.

Hitler, koji je nastupio sa ovim idejama, gurnuo je svijet u nevideni vandalizam. Veoma veliki broj politickih ili etnickih grupa, predvodenih jevrejima, podvrgnuti su strahovitim surovostima i pokoljima u nacistickim logorima. Drugi svjetski rat, koji je poceo nacistickim agresijama, odnio je u smrt pedeset i pet miliona ljudskih života! U pozadini ove najvece katastrofe koja je zabilježena u historiji covjecanstva nalazio se darvinisticki pojam “borbe za opstanak”.

Drugi svjetski rat iza sebe je ostavio desetine miliona mrtvih i ranjenih, desetine miliona gladnih, bez ognjišta i nezaštićenih; stotine porušenih gradova i upropaštenih državnih ekonomija.

Krvavi savez: darvinizam i komunizam

Dok su se na desnom krilu socijaldarvinizma nalazili fašisti, na lijevom krilu stajali su komunisti. Medu najvatrenijim braniteljima Darwinove teorije komunisti su uvijek zauzimali znacajno mjesto.
Ova veza izmedu darvinizma i komunizma proteže se do samih utemeljivaca oba ova izma. Osnivaci komunizma, Marx i Engels, procitali su Darwinovu knjigu Porijeklo vrsta neposredno nakon njenog izlaženja iz štampe i ostali oduševljeni njegovim “dijalekticko-materijalistickim” pristupom u knjizi. Medusobno dopisivanje Marxa i Engelsa pokazuje da su oni Darwinovu teoriju smatrali “temeljem komunizma sa aspekta prirodnih nauka”. U knjizi Dijalektika prirode, koju je napisao pod utjecajem Darwina, Engels je izrekao niz pohvala na racun Darwina, a u poglavlju “Uloga rada u prijelazu iz majmuna u covjeka” nastojao je i sam dati svojevrstan doprinos teoriji evolucije.
Svi ruski komunisti koji su slijedili Marxa i Engelsa, kao što su Plekhanov, Lenjin, Trocky i Staljin, prihvatili su Darwinovu teoriju evolucije. Plekhanov, koji se smatra osnivacem ruskog komunizma, poznat je po rijecima: “Marksizam je primjena darvinizma u društvenim naukama!” 36

Komunistički lideri, od kojih je svaki bio okorjeli darvinist, stavili su svoj potpis ispod jedne mračne epohe historije, na godine koje su, zahvaljujući njima, protekle u patnjama i tiraniji.

A što se tice Trockog, on je davao izjave poput one da je darvinizam ‘‘najveca pobjeda dijalektickog materijalizma”. 37
U formiranju komunistickog kadra veliku ulogu imalo je Darwinovo obrazovanje. Ilustracije radi, Staljin, koji je prethodno bio svecenik, zahvaljujuci Darwinovim knjigama, postao je ateista. Tu cinjenicu bilježe historicari.
A Mao, koji je komunisticki režim uspostavio u Kini i koji je pobio milione ljudi, otvoreno je isticao da se filozofski oslonac sistema koga je uspostavio, “temelj kineskog socijalizma’’ zasniva na Darwinu i njegovoj teoriji evolucije. 38
Utjecaj darvinizma na Maoa i kineski komunizam veoma detaljno objašnjava historicar sa Harvardskog univerziteta James Reeve Pusey u svojoj analitickoj knjizi China and Charles Darwin (Kina i Charles Darwin).

Komunisti, koji su darvinistički pojam “sukoba” primijenili na “sukob klasa”, pokolje i prolijevanje krvi prihvatili su kao osnovni metod nametanja svoje ideologije.

Ukratko, izmedu teorije evolucije i komunizma postoji jedna neraskidiva veza. Tvrdnjom da su živa bica produkt slucajnosti teorija evolucije osigurala je navodno naucnu podršku ateizmu. Komunizam, kao apsolutno ateisticka ideologija, zbog toga je, takoder, neizbježno vezan za darvinizam. Štaviše, isticuci da je razvoj u prirodi moguc jedino zahvaljujuci sukobu (odnosno “borbi za opstanak”), teorija evolucije podržava pojam “dijalektickog sukoba”, koji se nalazi u osnovi komunizma.
Mnogo bolje ce biti moguce shvatiti dimenzije nesrece koju je Svijetu donio darvinizam ako se uzme u obzir da je komunisticki “dijalekticki sukob” jedna “mašina zlocina”, koja je tokom XX st. pobila oko 120 miliona ljudi!

Dijalekticki sukob ne razvija vec ruši društvo

Kao što smo vec naglasili isticuci teoriju po kojoj sukob izmedu živih bica doprinosi njihovom razvoju, darvinizam je osigurao jednu navodno naucnu važnost filozofije “dijalektickog materijalizma”.
Kao što se razumije iz samog imena, dijalekticki materijalizam zasniva se na pojmu sukoba. Osnivac ove filozofije, Marx, rekao je da “uslucaju da nema suprotnosti i sukoba, sve bi ostalo onako kako je bilo u svom prvobitnom obliku”. A govoreci da je “sila trudna jednim novim društvom, a babica svakog starog društva”,39 Marx je, radi prosperiteta, ljude pozvao na upotrebu sile, na rat i prolijevanje krvi!
I Lenjin, koji predstavlja prvog politickog realizatora Marxovih teorija, poklicem “Prosperitet je borba suprotnosti”, branio je teoriju po kojoj ljudi oprecnih mišljenja moraju biti u stalnoj borbi. Štaviše, Lenjin je cesto isticao da se ova borba može voditi jedino prolijevanjem krvi, odnosno terorom. Još 1906. g., dakle jedanaest godina prije boljševicke revolucije, Lenjin je, u casopisu Proleteri, iznio teroristicke metode koje je on prihvatio:
‘‘Akcija za koju se mi zala?emo je oru?ana borba; ovu borbu realiziraju pojedinci i male grupe. Dok jedan dio pripada revolucionarnim organizacijama, ostali dijelovi (vecina u odredenim dijelovima Rusije) nisu vezani ni za koju revolucionarnu organizaciju. Oru?ana borba je usmjerena ka dva razlicita cilja, koji u potpunosti moraju odvojiti jedan od drugog. Kao prvo, ova borba ima za cilj izvršavanje atentata na pojedince, lidere, vojne i policijske slu?benike, a kao drugo, konfiskovati vladin izvor prihoda, a i izvore prihoda privatnih lica! Dio konfiskovanog novca ici ce u partijsku kasu, dio za cilj specijalnog naoru?avanja i priprema za ustanak, a dio za ?ivotne troškove ucesnika u borbi koju definiramo!’’ 40

To što u prirodi postoje suprotnosti ne smije biti povod za sukob i kavgu među ljudima. Uzajamnim poštovanjem, ljubavlju i tolerancijom moguće je postići pomirenje među suprotnostima. Dok kur’anski moral ljudima nudi život u miru i radosti, dijalektički sukob ljudima donosi jednu neprestanu nesreću, katastrofu i smrt.

Jedna od najocitijih ideologija koje su se u XX st. suprotstavljale komunizmu bila je fašizam. Zanimljivo je, medutim, da je fašizam, koji se istice kao oprecnost komunizmu, branio pojam sukoba u najmanju ruku koliko i komunizam. Dok su komunisti vjerovali u potrebu “sukoba klasa”, fašisti su samo promijenili ovu sferu sukoba i lansirali pojam “sukoba izmedu rasa i nacija”. Na primjer, jedan od najznacajnijih idejnih izvora nacizma i vodecih rasista, njemacki historicar Heinrich von Treitschke, pisao je da se nacije ‘‘mogu razvijati jedino surovim rivalstvom koje slici na Darwinovu borbu za opstanak...” 41
Što se tice Hitlera, on je, inspiriran Darwinovim poimanjem sukoba, rekao slijedece:
‘‘Priroda je jedan rat izmedu jakih i slabih, apsolutna pobjeda jakih nad slabima! Da to nije tako, u prirodi bi dolazilo do jedne stalne devijacije. (...) Oni što ?ive moraju se boriti! Na ovom svijetu, u kome je stalno prisutan jedan ratni zakon ?ivota, pravo na ?ivot ne posjeduje onaj ko ne ?eli ratovati!’’ 42
Što se tice slike koju su u XX st. formirale ove dvije sociodarvinisticke ideologije, koje vjeruju da je, za jacanje i razvoj društva, neophodan rat, sukob, kavga i prolijevanje krvi, ona je sasvim ocita. Zbog ove ideologije umrlo je na desetine miliona nevinih ljudi; na desetine miliona ih je ranjeno ili osakaceno; dr?avne ekonomije su propale; prihodi koji su se trebali odvojiti za zdravlje, nauku, tehnologiju, obrazovanje i umjetnost prvenstveno su korišteni za naoru?anje, a potom za zalijecivanje rana koje su nanesene upravo tim oru?jem te za ponovnu izgradnju porušenih gradova. U historiji se sasvim jasno pokazalo da sukob, kavga i teror ne doprinose razvoju društva, vec, naprotiv, njegovom nazatku i propasti.
Naravno da su u svijetu prisutne oprecnosti. Kako god u prirodi postoje svjetlost i tama, dan i noc, toplo i hladno, suprotnosti postoje i u idejama i praksama. Medutim, idejne oprecnosti i razilaženja ne zahtijevaju sukob! Naprotiv, ukoliko se suprotnostima pristupi tolerantno, miroljubivo, s razumijevanjem, s ljubavlju, saosjecajno i milosrdno, pojavit ce se niz ljepota. Covjek koji svaku ideju uporedi sa drugom još više razvija svoju ideju ili je upotpunjuje uvidajuci njezine nedostatke. Kroz izlaganje ljudi koji brane oprecne stavove može se vršiti razmjena ideja ili davati produktivne kritike. Medutim, to mogu ostvariti samo oni koji se drže normi kur’anskog morala, koji su iskreni, miroljubivi i skromni.
Velika je tiranija i bezdušnost ubiti ili zadavati bol nekome zbog toga što on brani drugaciju ideju, što je pristalica druge vjere ili što potjece od razlicite rase. Samo zbog toga su se tokom historije nasmrt medusobno borili i nemilosrdno ubijali sinovi iste zemlje. Ili, ljudi razlicite rase ili nacije cinili su krvoprolica ne odvajajuci žene i djecu! A sve te vandalizme u stanju je pociniti jedino onaj koji covjeka sa suprotne strane vidi samo kao naprednu životinju, koji mu ne pridaje znacaj dostojan covjeka i koji ne vjeruje da ce pred Bogom polagati racun za svoja djela.
Najljepši i najispravniji stav koji se treba zauzeti prema oprecnim idejama istaknut je u Kur’anu. Idejna razmimoilaženja dešavala su se tokom povijesti, a najpoznatiji primjer toga je slucaj Musaa, a. s., i faraona koji je živio u istom periodu. Unatoc faraonovoj opakosti i agresivnosti, Allah, dž. š., zadužio je Musaa, a. s., da ga pozove na Pravi Put, a metod kojim ce se koristiti saopcio je na slijedeci nacin:

“Idite faraonu, on se, doista, osilio, pa mu blagim rijecima govorite ne bi li razmislio ili se pobojao!” (Ta-Ha, 43-44).

Pridržavajuci se Allahovih naredbi, Musa, a. s., naširoko je faraonu objasnio vjeru i strpljivo mu iznio sve teme kako bi onemogucio njegov ateizam i tiraniju prema narodu. Na njegov ovako uzoran moral i strpljenje faraon je odgovorio jednim agresivnim stavom rekavši da ce ubiti i njega i sve one koji slijede njegove ideje. Medutim, u ishodu njegovog ovakvog stava, faraon nije izašao kao pobjednik. Pobijedili su Musa, a. s., i njegove pristalice.
Kao što i ovaj primjer pokazuje, pobjeda ili razvoj jedne ideje ne postiže se sukobom, ratom ili agresivnošcu. Dogadanja izmedu Musaa, a. s., i faraona na neki nacin predstavljaju siže povijesti; primjer koji pokazuje da pobjeduju pristalice miroljubivosti i pravde, a nikako pristalice sukoba i tiranije. Uzoran moral uvijek biva nagraden i na ovom, a i na buducem svijetu.

Darvinizam i terorizam

Kao što smo i do sada vidjeli, darvinizam predstavlja temelj razlicitih opakih ideologija koje su u XX st, svijetu priredile najkrvavije katastrofe. I, pozivajuci se na darvinizam, ove ideologije su podržavale “rat ili sukob sa onima koji ne pripadaju njima”, štaviše, prihvatile su to kao svoje najbitnije metode.
Sasvim je ocita cinjenica da su u Svijetu prisutne razlicite vjere, razliciti pogledi na svijet, razlicite filozofije, i krajnje je prirodno da ove razlicite ideje posjeduju medusobno razlicite odlike. Medutim, ove ideje mogu se ocijeniti na dva medusobno razlicita nacina.
1) Prema neistomišljenicima se može izražavati poštovanje, može se raditi na uspostavi dijaloga sa njima i slijediti jedan “human” metod, a to je metod koji je u skladu sa kur’anskim moralom.
2) Sa neistomišljenicima se može sukobljavati, zametati kavga, može se izabrati put postizanja prestiža nauštrb neistomišljenicima, odnosno može se postupati “životinjski” i brutalno. A to je materijalisticki ili ateisticki metod!
Katastrofa zvana terorizam nije ništa drugo do ovo drugo stajalište, pristup ili odnos prema neistomišljenicima.

Među ljudima ili zajednicama mogu postojati određena idejna razilaženja i neslaganja. Međutim, rješenje ovih nesuglasica nikada ne smije biti rat, kavga ili sukob. Sva razilaženja bi se, kao što je saopćeno u Kur’anu, trebala riješiti obostranim stpljenjem, tolerancijom, saosjećanjem i razumijevanjem.

Analiziramo li razlike izmedu ove dvije solucije, vidjet cemo da je krajnje utjecajna darvinisticka poduka da je covjek ‘‘životinja u konfliktu”. Možda vecina pojedinaca ili grupa koje su se opredijelile za put konflikta nemaju pojma o darvinizmu i principima ove ideologije. Medutim, na kraju, oni ipak prihvataju jedno stajalište koje pociva na darvinizmu. Ono što ih utvrduje u njihovom stavu su slogani koji se u principu zasnivaju na darvinizmu, kao što su “Na ovom svijetu opstaju jaki”, “Velika riba guta malu ribu”, “Ratobornost je vrlina”... Odstranite darvinizam i ovi slogani postat ce beznacajni i isprazni. Zapravo, uklanjanjem darvinizma, više nece biti ni konfliktnih svjetonazora.
Tri Božanske vjere (kršcanstvo, judaizam i islam), u koje vjeruje veliki broj ljudi na Zemlji, protive se konfliktu. Sve tri ove vjere imaju za cilj osiguranje mira i si-gurnosti na Zemlji, protive se ubijanju nevinih ljudi, primjeni tiranije i tortura. Konflikt i nasilje prihvataju se kao anormalna i nepoželjna djela, koja su oprecna moralu kojeg je Bog odredio za covjeka. Medutim, i konflikt i nasilje darvinizam vidi i istice kao nužne, prirodne, ispravne i legalne pojmove.

Jedini način da se narednim pokoljenima u emanet ostavi jedan sretan i miran život u blagostanju je formiranje zajednica u kojima je ostvaren kur’anski moral.

Zato, ukoliko se neko pojavi i pribjegava teroru u ime islama, kršcanstva ili judaizma, koristeci se simbolima i pojmovima tih vjera, znajte da taj nije ni musliman, ni kršcanin, ni jevrej. U stvarnosti, on može biti samo socijaldarvinist. Skriven pod plaštom vjere, on ne može posjedovati iskrenu vjeru. Ako i tvrdi da djeluje u službi vjere, u biti, on je neprijatelj vjere i vjernika - zbog toga što svirepo cini zlodjelo koje je vjera striktno zabranila, i to na nacin da u ocima javnosti stvara odbojnost i neprijateljsto prema vjeri.
Prema tome, temelji nevolje zvane teror, koja je obavila cijeli Svijet, skriveni su u ateizmu, koji je u savremenom dobu definiran kao materijalizam i darvinizam, a ne u bilo kojoj Božanskoj vjeri.

Svaki covjek koji želi mir i sigurnost treba uociti opasnost darvinizma

Kada se bori sa bilo kojim problemom, najbitnije je da se uoci i otkloni korijen, stvarni izvor tog problema. Ilustracije radi, bilo koliko da se uredi i ocisti okolina smetljišta koje okolo širi neprijatne mirise, to smetljište ce nastaviti sa širenjem smrada. Sve mjere predostrožnosti bit ce relativne i kratkotrajne. Rješenje je u cišcenju izvora smrada, u potpunoj eliminaciji smetljišta. Prema tome, efektno i trajno rješenje u borbi protiv terorizma nije rad na pojedinacnom traganju i onesposobljavanju terorista. Da bi se Svijet mogao osloboditi od terorizma, potrebno je prvenstveno ustanoviti i uništiti izvor koji inspirira teroriste, a to su nastrane ljudske ideologije i obrazovanje u njihovom duhu.
Danas se gotovo u svim zemljama Svijeta u školama izucava darvinizma kao jedna naucna grana. Omladina se ne poducava pogledu po kom je Bog stvorio ljude, da su oni bica koja posjeduju dušu, razum i savjest, da ce, nakon smrti, pred Bogom polagati racun, da ce Bogu odgovarati za sve ono što su uradili na ovom svijetu i da ce prema tome biti vjecno smješteni u Džennet ili Džehennem. Naprotiv, poducavaju se besmislici da su oni nekontrolirana bica nastala u ishodu slucajnosti, da su njihovi preci živo-tinje i da ce jedino uz pomoc konfrontacije i rata biti superiorniji i uspjeti ostati u životu. A nakon ove etape veoma je jednostavno isprati mozak onih koji su tokom svog školskog života uzimali ovakve poduke, dovesti ih u stanje neprijatelja covjecanstva i naciniti ih toliko bezdušnim da budu u stanju ubijati i nevinu djecicu. Omladinu koja je primila ovakvu naobrazbu u svoje redove veoma jednostavno može privuci svaka izopacena ideologija, uvuci je u djela oprecna razumu i savjesti, a svakovrsnu izopacenost i surovost prikazati im kao znacajne ciljeve. Komunisticke, fašisticke i rasisticke teroristicke grupe, koje su u posljednjem stoljecu harale Svijetom, produkti su ovog sistema obrazovanja!

Allah zahtijeva da se svačije pravo poštuje i dobro čini, i da se bližnjima udjeljuje, a razvrat i sve što je odvratno i nasilje zabranjuje... (An-Nahl, 90).

A druga velika šteta ovog sistema obrazovanja je nastojanje da se, odstranjivanjem vjere iz obrazovanja, vjera ogranici na neuko stanovništvo. Dok se “obrazovani” ateiziraju darvinisticko-materijalistickim podukama, dotle vjera ostaje u svijesti ‘‘neukih i neobrazovanih’’. U tom slucaju, stvara se atmosfera povoljna za širenje praznovjerja; utjecajni postaju oni koji, u ime vjere, iznose ideje koje su apsolutno oprecne vjeri.
Posljednja zbivanja sasvim su ocit primjer ove postavke. Nijedan covjek koji se boji Allaha, dž. š. i koji zna da ce na Ahiretu polagati racun za sve ono što je uradio nikada nece uciniti ništa što bi prouzrokovalo smrt i ranjavanje hiljada nevinih ljudi, ništa što bi hiljadama nevine djecice nacinilo sirocadima. Takva osoba zna da ce za svaku osobu kojoj je nanesena šteta ponaosob polagati racun pred Allahom, dž. š., i da ce za svaku od njih biti kažnjen nesnosnim džehennemskim azabom.
Na kraju, rješenje je u odbacivanju darvinisticko-materijalistickog obrazovanja, koje predstavlja primarni izvor terora, i obrazovanje omladine prema nastavnom programu koji je prireden u skladu sa istinskim naucnim otkricima te poducavanje bogobojaznosti, razumnom i savjesnom ponašanju. U ishodu toga nastat ce zajednice formirane od miroljubivih, povjerljivih, tolerantnih i milosrdnih pojedinaca, kakve je Allah, dž. š., opisao i istakao u Kur’anu.

On robu Svome objavljuje jasne ajete da bi vas iz tmina na svjetlo izveo... (Al-Hadid, 9).