Paralelno sa savremenim pitanjem terora, druga veoma znacajna tema koja je došla na dnevni red svjetske javnosti je odnos izmedu islama i Zapada. Kao što je vec poznato, odredeni analiticari su ‘90-ih iznijeli da se Svijet nalazi pred jednim sukobom islam-Zapad. Upravo je to i glavna tema poznate teze i djela Samuela Huntingtona Sukob civilizacija. Medutim, ova teza zasniva se na utopistickom scenariju koji proistice iz pretjeranog utjecaja odredenih neukih i radikalnih elemenata u objema civilizacijama. U principu, ne može postojati sukob izmedu islamske i zapadne civilizacije, pošto je jevrejsko-kršcansko uvjerenje, koje cini temelje zapadne civilizacije, u skladu i savezu sa islamom, a nikako u sukobu.
U Kur’anu se jevreji i kršcani nazivaju “zajednicama svetih Knjiga” (ehl-i kitab). Razlog tome je što su pristalice obje ove vjere potcinjene svetim Knjigama koje je objavio Allah, dž. š. A što se tice islamskog stava prema ovim zajednicama, on je kraj-nje tolerantan i pravedan.Pravedni islamski stav prema ehl-i kitabu formiran je još u periodu radanja islama. Kao što je poznato, muslimani su u tom periodu bili u poziciji manjine koja je, pod presijama i torturama idolopoklonika, u Mekki nastojala ocuvati svoju vjeru. Zbog jacine ovih presija neki muslimani su donijeli odluku o napuštanju Mekke i traženju azila kod pravednijih vladara. Muhammed, a. s., rekao im je da utocište potraže kod etiopskog kralja Nedžašija, koji je bio kršcanin. Kada su došli u Etiopiju, muslimani, koji su poslušali ovaj savjet, zatekli su jednu krajnje pravednu vlast koja ih je primila ljubazno i s poštovanjem. Kralj Nedžaši odbio je zahtjeve idolopoklonickih izaslanika koji su tražili izrucenje muslimana, a muslimanima saopcio da slobodno mogu živjeti u njegovoj zemlji.
Ovakvo kršcansko ponašanje, koje se zasniva na idejama saosjecajnosti, milosrda i pravicnosti, cinjenica je na koju je Allah, dž. š., skrenuo pažnju u Kur’anu:
... i svakako ceš naci da su vjernicima najbliži prijatelji oni koji govore: “Mi smo kršcani” - zato što medu njima ima svecenika i monaha i što se oni ne ohole (Al-Ma’ida, 82).
Zajednicko vjerovanje i vrijednosti muslimana i ehl-i kitaba
Kršcansko i muslimansko vjerovanje zajednicko je u mnogo pravaca. Na isti nacin i jevrejstvo sa islamom dijeli dosta zajednickih vjerovanja. Kur’anskim ajetom “...Mi vjerujemo u ono što se objavljuje nama i u ono što je objavljeno vama, a naš Bog i vaš Bog jeste - jedan, i mi se Njemu pokoravamo” (Al-’Ankabut, 46) Allah, dž. š., istice da su muslimani i ehl-i kitab saglasni u vjeri u Boga.    Kršćani i jevreji su u Kur’anu oslovljeni kao “ehl-i kitab”. U Kur’anu se, isto tako, naređuje izražavanje poštovanja, ljubavi, milosrđa i bliskosti prema ehl-i kitabijama. Pristalice obiju ovih vjera vjeruju u Knjige koje je Bog objavio i brane iste moralne vrijednosti kao i muslimani. |
* vjeruju da je Bog cijeli Kosmos stvorio iz nicega i da Svojom neogranicenom mocu gospodari cijelom materijom;
* vjeruju da je Bog, na jedan cudotvoran nacin, stvorio živa bica i covjeka i da covjek posjeduje dušu koju mu je Bog udahnuo;
* vjeruju u proživljenje nakon smrti, raj i pakao, u postojanje meleka (andela), te da je Bog naše živote zasnovao na sudbini;
* vjeruju da je kroz historiju Bog ljudima poslao niz vjerovjesnika kao što su Nuh, Ibrahim, Ishak, Yusuf, Davud, a. s., a muslimani vole sve ove vjerovjesnike. U jednom kur’anskom ajetu se na slijedeci nacin prenosi da muslimani ne prave nikakva razdvajanja medu vjerovjesnicima:
Poslanik vjeruje u ono što mu se objavljuje od Gospodara njegova, i vjernici - svaki vjeruje u Allaha, i meleke Njegove, i knjige Njegove, i poslanike Njegove: “Mi ne izdvajamo nijednog od poslanika Njegovih!” I oni govore: “Cujemo i pokoravamo se; oprosti nam, Gospodaru naš; Tebi cemo se vratiti!” (Al-Baqarah, 285).
Ne samo u pitanjima vjere, ehl-i kitab su u skladu sa muslimanima i u pitanjima moralnih vrijednosti. U savremenom svijetu, u kome se veoma brzo širi nemoralnost poput prostitucije, homoseksualizma i droge i model sebicnih, koristoljubivih i nemilosrdnih ljudi, ehl-i kitab i muslimani vjeruju u zajednicke vrline: cestitost, cednost, poniznost, nesebicnost, saosjecajnost, milosrde, ljubav...
Zajednicki neprijatelji muslimana i ehl-i kitaba
Druga bitna cinjenica koja zbližava kršcanstvo, jevrejstvo i islam jesu ateisticke filozofije, koje su veoma utjecajne u savremenom svijetu, i nesrece koje one prouzrokuju.  | |
 | Pored muslimana, i pristalice ehl-i kitaba danas vode borbu protiv amoralnih pojava koje sve više uzimaju maha, kao što je prostitucija, narkomanija i homoseksualizam, a, isto tako, odlike, poput čednosti, poštenja i požrtvovanosti, pristalice sve tri vjere prihvataju kao najveće moralne vrline. |
Negiranjem kreacionizma (stvaranja) i postojanja Allaha, dž. š., aktualne ideologije zasnivaju se na zajednickoj osnovi, na Darvinovoj teoriji evolucije, koja, navodno, predstavlja jednu naucnu postavku. Darvinizam predstavlja temelj ili osnovu ateistickih filozofija. Ova teorija tvrdi da živa bica evoluiraju zahvaljujuci slucajnostima i borbi za opstanak. Prema tome, najbitnija pouka koju je darvinizam dao covjeku je da “nije odgovoran ni pred kim, da je za svoj život zahvalan slucajnostima, da se mora boriti da bi opstao i da, radi toga, u slucaju potrebe, treba drugoga satrati. Ovaj svijet je svijet sukoba i interesa.” Socijalne poruke koje daju darvinisticki pojmovi poput “prirodne selekcije”, “borbe za opstanak” i “opstanak jakih” upravo su ovi savjeti. Ovakvo poimanje morala upucuje ljude na sebicnost, koristoljubivost, nemilosrdnost i surovost, a uništava kvalitete kao što su saosjecajnost, milosrde, nesebicnost i skromnost. Sve to, isto tako, predstavlja kao jedan od neophodnih “životnih zakona”.
    Ateističke ideologije poput fašizma, komunizma i masonizma tokom historije čovječanstvu su donijele nevolje i katastrofe, a društva podučile silnoj mržnji. |
Naspram ove cinjenice, ehl-i kitab, koji vjeruju u Boga i prihvataju uzoran moral kome On poducava, i muslimani trebaju sklopiti medusobni savez. Pristalice sve tri ove vjere moraju zajednickim snagama cijelom Svijetu objasniti zablude darvinizma, koji inace ne posjeduje nikakvo naucno uporište i koji se nastoji održati u životu samo zbog toga što on predstavlja temeljnu podršku materijalistickoj filozofiji. Zajednickim snagama bi trebali voditi idejnu borbu protiv moralne degeneracije i svih ostalih destruktivnih ideologija (komunizma, fašizma, rasizma) koje svoju inspiraciju nalaze u ateizmu. U slucaju realizacije toga, Svijetom ce u veoma kratkom roku zavladati mir, sigurnost i pravda.
  U modelu života koji je čovječanstvu ponudio darvinizam postoji kavga i mržnja. Vjeruje se da je napredak zajednice moguć jedino postojanjem sukoba. Međutim, historija je pokazala da je ovakva praksa čovječanstvu priredila samo katastrofu. |
Antisemitizam je rasizam koji je potpuno oprecan islamu
Antisemitizam, odnosno rasisticka mržnja prema jevrejima, takoder je jedna od ideologija koja je usmjerena protiv mira i sigurnosti nevinih ljudi i koja ugrožava mir savremenog Svijeta.Antisemitizam je svoj rukopis ostavio iza velikih katastrofa XX st. Nesumnjivo, najstrašnija od ovih katastrofa je tiranija i pokolji koje su nacisti pocinili prema jevrejima. Pored toga, u nizu zemalja širom Svijeta, veliki broj autoritarnih režima je na nišanu imao jevreje, nad kojima su pocinili zulum. Organizacije koje imaju fašisticku ideologiju organizirale su krvave napade ili druge vidove uznemiravanja jevreja, a primjeri toga vidljivi su i u današnje vrijeme.
Dobro, a kakav stav bi muslimani trebali imati prema antisemizmu?
Odgovor je sasvim jasan: Kao i protiv svih ostalih rasistickih ideologija, muslimani bi se trebali suprotstaviti i antisemitizmu, boriti se protiv ove ideologije mržnje i, kao i slucaji svih drugih zajednica, trebali bi stati i u odbranu prava jevreja. Bilo u Izraelu ili u dijaspori, muslimani bi jevrejima trebali priznati prava na slobodan život, slobodu vjeroispovijesti, zaštitu identiteta i pravo na izražavanje.
   Tiranija, koja je kroz historiju primjenjivana protiv jevreja i koja se zasniva na temeljima rasizma, u apsolutnoj je oprečnosti sa islamom. Ali, protivljenje koje se danas izražava prema agresivnosti izraelske države i njenom državnom teroru sasvim je prirodno i opravdano. Međutim, tiraniziranje nevinog jevrejskog naroda i njegove male djece djelo je koje je neprihvatljivo iskrenim muslimanima. |
Nikada ne osudivati cijelu zajednicu, odvajati pravo od krivoga i zalime od nevinih naredbe su koje se narocito isticu u Kur’anu. Nakon što su objašnjeni grijesi jevreja i kršcana koji su postupali suprotno Božijim naredbama, u Kur’anu se na slijedeci nacin govori o uzornom morali ostalih pojedinih jevreja i kršcana:
Prema tome, to što, kao muslimani, reagiramo i osudujemo agresivnu politiku Izraela i državni teror ove države ne može imati nikakve slicnosti sa antisemitizmom. Aspekt kojem se mi suprotstavljamo u slucaju Izraela je njegova zvanicna ideologija koju predstavlja cionizam kao jedna rasisticka ideologija.Ali, nisu svi oni isti. Ima ispravnih sljedbenika Knjige koji posvunoc Allahove ajete citaju i mole se; Oni u Allaha i u onaj svijet vjeruju i traže da se cine dobra djela, a od nevaljalih odvracaju i jedva cekaju da ucine dobrocinstvo; oni su cestiti; bilo kakvo dobro da urade, bit ce za njeg nagradeni. - A Allah dobro zna one koji se Njega boje! (Ali ‘Imran, 113-115).
  |
Štaviše, kada se analiziraju antisemitizam i ostali primjeri rasizma, sasvim otvoreno ce se vidjeti da oni zastupaju i brane ideju i socijalni model koji je potpuno oprecan kur’anskom moralu. Ilustracije radi, u korijenima antisemitizma vidljivi su osjecaji mr?nje, nasilja i nemilosrdnosti. Antisemit mo?e biti toliko bezdušan da podr?ava ubijanje i tiraniziranje jevreja, bez razlike bili oni ?ene, djeca ili starci. Medutim, kur’anski moral poducava i upucuje na ljubav, saosjecanje i milosrde medu ljudima. Muslimanima se nareduje da cak i prema neprijateljima budu pravedni i samilosni.
  Kako za sebe same, muslimani, isto tako, žele da i jevreji i kršćani žive mirno, da, međusobnim iskazivanjem ljubavi, bliskosti, poštovanja i saosjećanja, žive u stalnoj solidarnosti kako bi svoje molitve i humane zadatke mogli ispunjavati u miroljubivom okruženju. |
Prema Kur’anu, muslimani, jevreji i kršcani trebali bi živjeti u prijateljstvu
Kršcani i jevreji, koji se u Kur’anu spominju kao ehl-i kitab (zajednice svetih Knjiga), ljudi su koji vjeruju u jednog Boga i koji podliježu odredbama koje dolaze od Njega. A to ih cini bliskim muslimanima. U Kur’anu se pravi znacajna razlika izmedu ehl-i kitaba i mnogobožaca. Ovo je narocito bitno i sa aspekta socijalnog života. Ilustracije radi, za mnogobošce se kaže: “O, vjernici, mnogobošci su sama pogan, i neka više ne dolaze na had? Svetome hramu poslije ovogodišnjeg had?a” (At-Tawba, 28) - pošto su mnogobošci ljudi koji ne priznaju nikakvo Božansko pravilo, koji nemaju nikakve moralne kriterijume i koji su spremni na svaku vrstu poganosti i nastranosti.
Medutim, ehl-i kitabije posjeduju odredene moralne kriterijume zasnovane na temeljima Božije Objave, posjeduju pojmove zabranjenog i dozvoljenog. Muslimanima su dozvoljena jela koja pripremaju ‘‘oni kojima je data Knjiga’’. Isto tako, muslimanima istina, samo pod odredenim uvjetima i u odredenim okolnostima je dozvoljeno sklapanje braka sa njihovim ženama. Ajet koji govori o tome glasi:
Ove odredbe, odnosno to što se, u ishodu braka, izmedu muslimana i ehl-i kitabija mogu formirati rodbinske veze, i to što obje strane mogu prihvatati medusobne pozive na objedovanje, pokazuje da su to temelji koji osiguravaju formiranje srdacnih meduljudskih odnosa i jednog mirnog zajednickog života. Dok se Kur’anom preporucuje ovaj umjereni i tolerantni stav, nezamislivo je da muslimani posjeduju nešto što je oprecno tome.Od sada vam se dozvoljavaju sva lijepa jela; i dozvoljavaju vam se jela onih kojima je data Knjiga, i vaša jela su njima dozvoljena; i cestite vjernice su vam dozvoljene, i cestite kceri onih kojima je data Knjiga prije vas, kad im vjencane darove njihove dadete s namjerom da se s njima oženite, a ne da s njima blud cinite i da ih za prilježnice uzimate. A onaj ko otpadne od prave vjere - uzalud ce mu biti djela njegova i on ce, na onome svijetu, nastradati (Al-Ma’ida, 5).
 Prema ehl-i kitabu se, u vrijeme Muhammeda, a. s., primjenjivala jedna pravedna i tolerantna politika. |
@ivoti Nedžranlija i onih što su u njihovoj pratnji, njihova imovina, vjera, porodice, crkve i sve ono što posjeduju stavit ce se pod zaštitu Allaha, dž. š., i Allahovog Poslanika.21
Ovaj i slicni sporazumi Muhammeda, a. s., bili su povod objave narednog ajeta i miroljubivog suživota ehl-i kitabija i muslimana:
Medinska povelja, koju je Muhammed, a. s., potpisao sa kršcanskim, jevrejskim i mnogobožackim zajednicama, jedan je od najznacajnijih sporazuma koji predstavlja primjer pravednosti i tolerancije.One koji su vjerovali, pa i one koji su bili Jevreji, kršcani i Sabijci - one koji su u Allaha i u onaj svijet vjerovali i dobra djela cinili - doista ceka nagrada od Gospodara njihova; nicega se oni nece bojati i ni za cim nece tugovati! (Al-Baqarah, 62).
Ova povelja, koja je sacinjena 622. g. nakon hidžre muslimana u Medinu, a kao odgovor na zahtjeve zajednica koje posjeduju razlicita vjerovanja, sastavljen je pod rukovodstvom Muhammeda, a. s., i stupio na snagu kao pisani pravni sporazum. A u ishodu toga, zajednice razlicitih rasa i sa razlicitim vjeroispovijestima, koje su do tada gajile neprijateljstvo jedne prema drugima, dobile su priliku da zasnuju zajednicki život. Putem ovog sporazuma Muhammed, a. s., pokazao je da se medu nepomirljivim zajednicama - koje su se, u svakoj prilici, medusobno napadale - mogu okoncati sukobi i da sporazumno mogu zajedno živjeti.
Prema Medinskoj povelji, svi su bili slobodni da, bez ikakve presije, odaberu vjeru, da slobodno naprave politicki ili filozofski odabir. Povelja je pru-ala mogucnost formiranja zajednice ljudi koji imaju svoj stav i koji su bili slobodni u primjeni svog prava. Medutim, niko nece štititi i stati iza onoga ko pocini prijestup! Strane potpisnice sporazuma medusobno ce se pomagati, bit ce podrška jedni drugima i pod zaštitom Muhammeda, a. s. Medusobni nesporazumi medu stranama izložit ce se Allahovom Poslaniku.
Sporazum koji je pripremljen po nalogu Muhammeda, a. s., na jedan postepen nacin, primjenjivan je od 622. do 632. g. Ovim dokumentom prevazidene su strukture plemenskog tipa koje su se zasnivale na krvnim i rodbinskim vezama; formirali su zajednicu udruživanjem ljudi razlicitog geografskog, kulturnog i etnickog porijekla. Medinskom poveljom osigurana je veoma široka vjerska sloboda.
Prema manastirima, crkvama i sinagogama mora se osjecati poštovanje
Druga znacajna cinjenica koju saznajemo iz Kur’ana je da se muslimani s krajnjim poštovanjem moraju odnositi prema kršcanskim i jevrejskim bogomoljama. U Kur’anu se i bogomolje ehl-i kitabija, manastiri, crkve i sinagoge, spominju kao mjesta u kojima se spominje Božije ime i koja se nalaze pod Allahovom zaštitom:Navedeni ajet pokazuje da se svaki musliman sa poštovanjem treba odnositi prema bogomoljama ehl-i kitabija i da ih treba štititi....A da Allah ne suzbija neke ljude drugima, do temelja bi bili porušeni manastiri, i crkve, i havre, a i džamije u kojime se mnogo spominje Allahovo ime. A Allah ce sigurno pomoci one koji vjeru Njegovu pomažu - ta Allah je zaista mocan i silan! (Al-Hadždž, 40)
   Džamije, crkve i sinagoge su mjesta u kojima se spominje Božije ime i gdje se obavljaju molitve. Allah, dž. š., u Kur’anu skreće pažnju na poštivanje svih ovih mjesta molitve i potrebu njihova održavanja. |
Ovaj zahtjev za azil podrazumijevao je, takoder, i zahtjev za Muhammedom, a. s., zaštitu od mogucnosti bilo kakve nepravde ili napada. Veliki broj nemuslimana i idolopoklonika je u toku života Muhammeda, a. s., od njega tražio utocište, a, izlazeci ususret njihovim zahtjevima, on im je osiguravao zaštitu, pošto je u kur’anskoj suri At-Tawba Allah, dž. š., naredio da prihvati njihove zahtjeve kada mu se idolopoklonici obrate za azil. Spomenuti ajet glasi:
Kršcani i jevreji su ehl-i kitab, odnosno potcinjeni su Knjigama koje im je Allah, dž. š., objavio. Posjeduju pojmove ispravno - pogrešno, dozvoljeno - zabranjeno. Znaju da ce polagati racun pred Bogom, uvažavaju i vole Njegove poslanike. Sve ove cinjenice ukazuju da muslimani bez poteškoca mogu koegzistirati sa sljedbenicima svetih Knjiga (ehl-i kitab).Ako te neki od mnogobožaca zamoli za zaštitu, ti ga zaštiti da bi saslušao Allahove rijeci, a potom ga otpremi na mjesto pouzdano za njega... (At-Tawba, 6)
Okupljanje oko ‘‘jedne zajednicke Rijeci’’
U kontekstu ehl-i kitaba, Allah, dž. š., u Kur’anu izdaje naredenje muslimanima: pozivati na “okupljanje oko jedne zajednicke Rijeci’’:Upravo je to poziv koga mi upucujemo kršcanima i jevrejima: dodite da se, kao ljudi koji vjeruju u Boga i koji se pokoravaju Njegovim objavama, okupimo oko zajednicke Rijeci, tj. vjere: svi zajedno volimo Boga, našeg Stvoritelja i Gospodara, pokoravajmo se Njegovim naredbama i molimo se da nas Bog još više približi IstinReci: “O, sljedbenici Knjige, dodite da se okupimo oko jedne Rijeci i nama i vama zajednicke: da se nikome osim Allahu ne klanjamo, da nikoga Njemu ravnim ne smatramo i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne držimo!”... (Ali ‘Imran, 64).
Kada se muslimani, kršcani i jevreji na ovaj nacin okupe oko zajednicke Rijeci, kada shvate da su prijatelji jedni drugima, a ne neprijatelji, kada vide da im je istinski neprijatelj ateizam, Svijet ce tada biti jedno sasvim drukcije podrucje. U slucaju da se naucna borba protiv ateistickih ideja vodi saosjecanjem, ljubavlju i pod svjetlom nauke, prestali bi stoljetni sukobi, neprijateljstva, mržnja, strahovi i teroristicke akcije i uspostavila bi se nova civilizacija, koja bi bila zasnovana na “zajednickoj Rijeci”, na ljubavi, poštovanju i miru.
  Kraj svim zločiniteljstvima doći će ujedinjenjem svih vjernika, i muslimana i kršćana i jevreja, i njihovim usmjeravanjem ka Bogu. |
* Kur’an zabranjuje svaku vrstu rasizma;
* u Kur’anu se nareduje da se, sve dok prema islamu i muslimanima ne budu zauzimali neprijateljski stav, prema razlicitim vjerama odnosimo krajnje umjereno i prijateljski.
Svi vjernici bi se trebali moliti jedni za druge i biti u slozi.  |
Sasvim je jasna cinjenica da jevreji imaju niz pogrešaka koje se kritiziraju, na koje se skrece pažnja i na koje se upozorava u Kur’anu. Ocigledni su takoder i zlocini protiv covjecanstva koje danas vrši Izrael. Medutim, sve to ne bi smjelo biti povod da muslimani osjecaju mržnju prema jevrejima. Zlocini koje su, zbog cionisticke ideologije, pocinili i koje i danas cini jedan dio jevreja, ne smiju se pripisati istinskoj jevrejskoj vjeri i njezinom narodu.
Drugi temeljni aspekt kome smo poduceni opet u Kur’anu je da ne iznosimo presudu prema nekome zato što pripada nekoj rasi, naciji ili vjeri. U svakoj ljudskoj zajednici nalaze se i oni koji su dobri i oni koji su loši. U Kur’anu se skrece pažnja na ovu diferenciju. Ilustracije radi, nakon isticanja da je jedan dio ehl-i kitabija ustao protiv Boga i da je “u zlu svaku mjeru prekoracio”, skrece se pažnja i na izuzetke od toga pa se kaže:
A u drugom ajetu se kaže: “Mi smo svakom narodu poslanika poslali: “Allahu se klanjajte, a kumira se klonite!” I bilo je medu njima onih kojima je Allah na Pravi Put ukazao, a i onih koji su zaslu?ili da ostanu u zabludi; zato putujte po svijetu da vidite kako su završili oni koji su poslanike u la? utjerivali” (An-Nahl, 36). Svim svojim poslanicima Allah, dž. š., objavio je da je Bog samo jedan, i da sve molitve, robovanje i pokornost trebaju biti usmjereni jedino prema Njemu. Medutim, neki od onih kojima su slati poslanici i Knjige našli su Pravi Put, a neki su ostali na stranputici. Dok su neki ljudi na strani dobra, drugi se odlucuju za put smutnji. To je jedan Allahov zakon. I vjernici bi trebali posjedovati ovakav nadzor; ne bi smjeli gubiti iz vida da, kao što u svakoj vjeri mogu postojati iskreni vjernici uzornog morala koji se boje Boga, isto tako, mogu postojati i oni koji su daleko od morala koji nalaže vjera.Ali, nisu svi oni isti. Ima ispravnih sljedbenika Knjige koji posvunoc Allahove ajete citaju i mole se; Oni u Allaha i u onaj svijet vjeruju i traže da se cine dobra djela, a od nevaljalih odvracaju i jedva cekaju da ucine dobrocinstvo; - oni su cestiti; bilo kakvo dobro da urade, bit ce za nj nagradeni. - A Allah dobro zna one koji se Njega boje! (Ali ‘Imran, 113-115).
su se molili Bogu.
  Papa za vrijeme posjete “Zidu plača” i Romano Prodi, predsjednik komisije EU, u trenutku govora prilikom posjete Islamskom centru u Briselu – poruke međuvjerskog prijateljstva i solidarnosti |
A zašto je medu narodima prije vas bilo samo malo cestitih, koji su branili da se na Zemlji nered cini, koje smo Mi spasili! A oni koji su zlo radili odavali su se onome u cemu su uživali, i griješnici su postali!Nevjernici jedni druge nasljeduju. Ne postupite li tako, nastat ce smutnja na Zemlji i nered veliki! (Al-Anfal, 73).
 Ko učini dobro djelo dobit će veliku nagradu za njega... (An-Naml, 89). |
Books ( 24 works in total )
Movies ( 9 works in total )
Web Sites ( 1 works in total )
Articles ( 1 works in total )
Magazines ( 2 works in total )
